Thursday, 18. April 2024.
Unsko-sanski kanton 4° C Broken Clouds
Search
Generic filters
Exact matches only
Search in title
Search in content
Search in excerpt
Filter by Custom Post Type
Velkaton
Melbourne
Chicago
London

27. Aprila. 2017. Sport
Šta kada odu Džeko i ostali: Veliki napadački potencijal, rasni vezni red, odbrana vječiti problem

Kakva budućnost očekuje bh. reprezentativni fudbal, da li se na reprezentativnom horizontu ukazuju legitimni nasljednici Edina Džeke, Asmira Begovića, Emira Spahića, Senada Lulića… pitanje je koje je svako od nas sebi unazad nekoliko mjeseci barem jednom postavio.

Da smo u startu načisto – pitanje A reprezentativne selekcije i općenito onog vrhunskog fubala na najvišem nivou, nešto je s čime živi vjerovatno sve ijedan stanovnik BiH. I barem još nekoliko stotina hiljada predstavnika bh. dijaspore, odakle dolazi i najbolja i najorganizovanija reprezentativna navijačka skupina “BH fanatikosi”. Svako od nas, dakle, živi, radi, spava i budi se sa čuvenom krilaticom Alije Hadžiosmanovića – Brace Gumene glave, “ne možeš zabiti, ako ne pucaš po golu!” I to jeste suština cijelog sporta.

Ako ne posjeduješ pobjednički mentalitet, ukoliko nemaš hrabrosti i ako ne vjeruješ u sebe, lišen si ključnih pretpostavki i argumenata (uz suhi talenat i fizičku pripremu) za postizanje vrhunskih rezultata i igre na najvišem nivou. Iz toga proizilazi i suština ove kolumne: kakva je budućnost našeg reprezentativnog fudbala, odnosno, koliko, imamo li uopće mladih igrača koji raspolažu s takvim potencijalom? Realno, generacija koja je ostvarila historijski uspjeh samim plasmanom na SP u Brazilu polako se počinje osipati, a predstojeće SP u Rusiji (ukoliko se uopće ukažemo tamo, a svi se nadamo da hoćemo) bit će sasvim sigurno posljednje veliko natjecanje za nekoliko igrača koji čine kostur A tima.

Moguće i za samog Edina Džeku, no na taj odgovor morat ćemo sačekati. Dakle, s kojim ćemo snagama igrati kvalifikacije za EP 2020, koje će se po prvi puta u historiji UEFA-e igrati u čak 13 evropskih gradova?

Vođa Pjanić i jaka “veza”

Miralem Pjanić nedvojbeno će biti ključni, daleko najznačajniji igrač A reprezentacije, istinski vođa tima u narednih barem šest, sedam godina. U najzrelijim je igračkim godinama, njegove igre dostigle su najviši nivo i svojim kvalitetom Pjanić sada spada među vjerovatno pet najboljih evropskih playmakera.

Duboko vjerujem da će suština postavljanja novih zdravih temelja biti “rebuliding” našeg veznog tima, odnosno, pravljenje kostura sredine terena oko samog Pjanića. I tu je naša repka nesumnjivo najjača. Po mojoj slobodnoj procjeni, ukoliko ga zdravlje posluži i povrede zaobiđu, jedini siguran uz Pjanića je Muhamed Bešić, a za preostala dvije, odnosno tri pozicije u veznom redu (u zavisnosti od formacije), i još toliko na klupi borit će se najmanje 10 igrača. Kakvu će igru i formaciju u budućnosti preferirati Meša (ili moguće neki njegov nasljednik)?

Da li će to biti sistem koji je dugo preferirao Safet Sušić 4-4-2, ili možda 4-2-3-1, a možda čak 4-3-3? Taktiku, dakako, često određuje i jačina protivnika, no naša se repka zbog produkcije i potentnosti veznog reda u proteklim godinama najjačom pokazala u formaciji 4-2-3-1, s pet igrača u vezi, dva defanzivna vezna, dva krilna i centralnih veznim igračem, ili playmakerom.

Smatram da mjesto uz Bešića kao defanzivnog veznog treba legitimno da zauzme Gojko Cimirot. Ali samo pod uslovom da se “sam otkoči”, da se ne zadovoljava ipak limitiranog grčkom ligom i da čim prije ode u neki od klubova “petice”. Cimirot ima sve predispozicije vrhunskog defanzivnog veznog. Pokretljivost, dobro makriranje, izdržljivost, drskost, ali, jednako bitno, mogućnost brze transformacije prema naprijed, što upotpunjuje dobrim pregledom, pas-igrom i sasvim solidnim šutem.

Uzmemo li u obzir da je Edin Višća zabetonirao svoju desnu stranu (i da mu je alternativa Izet Hajrović), postavlja se pitanje lijevog veznog onda kada Senad Lulić okači kopačke o klin? Da li je to ipak Haris Duljević, ili će možda selektor ipak Hajrovića prebaciti na njegovu prirodnu poziciju kao ljevaka (za bilo šta od ovoga, naravno, preduslov je dostizanje reprezentativne forme). Ili ćemo, ipak, pokušati s novim snagama? Može li Riad Bajić iz turskog Konyaspora igrati poziciju koja se nekad zvala krilo? Nesumnjivo i apsolutno!

Ima li među U19 reprezentativcima igrača koji to može igrati? Apsolutno da ima, i ovdje prevashodno mislim na Ermedina Demirovića, napadača njemačkog Lajpciga, koji će, u to sam uvjeren, ostvariti veliku karijeru.

Pitanje lijeve strane

Da se mene pita, već davno bih pozvao u A repku i Denija Miloševića, igrača poteza, dečka koji se odrekao belgijskog pasoša i koji je već proglašen legitimnim nasljednikom velikog Zvjezdana Misimovića. To što je njegov razvoj donekle usporen može se pripisati isključivo spletu raznih okolnosti, a nikako upitnosti njegovog potencijala i kvaliteta. Što je još značajnije, Milošević može igrati na više pozicija na terenu, ali je najproduktivniji kao polušpic ili jedno od krila.

Uz sve ove mogućnosti i alternative sljedeća grupa veznih igrača potpuno i legitimno može očekivati selektiranje i “motanje” oko prvih 11 i 16: Sanel Prcić, Rade Krunić, Amir Hadžiahmetović, Mario Vrančić, Mato Jajalo, Miroslav Stevanović (u formi), potom Zinedin Mustedanagić, Mirza Mustafić i Denis Žerić. Posljednja trojica jako su mladi igrači, ključne sastavnice U19 repke (koja je nakon skidanja skalpa evropskom prvaku Francuzima neočekivano razočarala u elitnoj runkci kvalifikacija za EP).

Lično sam “zaljubljen” u igru Mirze Mustafića, mladića koji je s nepunih 19 godina na pragu prvog tima Borussije iz Menhengladbaha. Intresantno, Mustafić je porijeklom iz istog mjesta odakle je i Pjanić (Kalesija), igrao je za francuski Metz, kao i Pjanić, a njegov talenat je zaista “pjanićevski”. No, prevashodno od njega samog zavisi koji će nivo igre dostići.

Napadači

Tek dolaskom Mehmeda Baždarevića proširen je spisak napadačkih opcija, koje su u vrijeme Safeta Sušića (uz dužno poštovanje prema Papetu) počinjale i završavale se sa dva imena: Edinom Džekom i Vedom Ibiševićem. Suspenzijama i povredama ovog dvojca dešavale su se i komične situacije, ali one nisu predmet ove analize.

Dakle, danas je napadački potencijal bh. repke mnogo širi i ubitačniji, te uz već pomenutog Riada Bajića (treći strijelac turskog prvenstva!), tu je još i Armin Hodžić, a obojica su Željina djeca. Uz njih je i Milan Đurić, često osporavani, ali po procentu nastupa i golova najproduktivnjiji bh. napadač svih vremena! Naravno, ne treba zaboraviti ni sve boljeg Kenana Kodru.

Na vrata prvog tima kuca i Benjamin Hodžić, sjani mladi napadač Bayerna, ali i Amar Suljić, te svakako – a što posebno naglašavamo – Nedim Hadžić, dijete Sarajeva, osamnaestogodišnjak i igrač kojeg je kaparisala slavna Benfica. Ako bismo mogli praviti neke usporedbe, onda, oprostite, ali barem mene, Hadžić po svom “killer instiktu” i produktivnosti podsjeća na nekadašnjeg velikog Nijemca Gerda Mullera, ili u novije vrijeme, na nenadmašnog Pipa Inzaghija. Da rezimiramo, ne trebamo se plašiti za našu “napadačku budućnost”.

Odbrana

Odbrana je vječiti problem svih naših reprezentativnih selekcija. Uvijek sam se, zapravo, pitao kako je uopće moguće, kraj tolikog broja sjajnih i talentiranih mladih igrača, da bh. fudbal već godinama, još od odlaska Mirsada Hibića, ne može da “izrodi” stopera svjetske kvalitete?! Da li smo mi na ovim prostorima toliko sjebano nafurani na golove da svi želimo postati novi Ibrahimovići i Džeke? Možda se odgovor krije i u ovom pitanju. Odbrana će i dalje, nesumnjivo, biti “ahilova peta” bh. repke. I ovdje se postavlja možda i ključno pitanje: Kako iskoristiti jedinu nespornu svjetsku klasu koja igra u našoj odbrani – Seada Kolašinca?

Da li kao lijevog bočnog, što uglavom igra, ili će, ipak, Meša morati povući poluinovatorski potez i prekomandovati bh. tenka na stopersku poziciju, što je, također nekad igrao? Ja da se pitam, odlučio bi se za ovu drugu opciju, pogotovo što mi trenutno, uz dužno poštovanje prema svima, nemamo niti jednog stopera vrhunske evropske kvalitete. Nisu to ni Zukanović, ni Bičakčić, još manje Šunjić, a bogami ni Vranješ ili Cocalić. To su sve alternative “pod moranje”. Na vrata prvog tima kucaju Samir Memišević i Dario Đumić, stoperski par iz holandskog prvenstva koji obećava, ali, iskreno, zasad, trenutno, niti jednog od njih ne bih volio vidjeti pred našim golom kad nam dođu Grci ili Belgijanci.

Ovo će, stoga, biti glavni zadatak bh. skauting tima, Meše i njegove ekipe, i svih koji rade u i oko repke, kao uostalom i svih nas. Naći, pronaći, “roditi” još barem jednog štopera koji može igrati na najvišem svjetskom nivou. Da li će to biti, nekad za koju godinu, Sandy Hušić, možda Besim Šerbečić, Marko Čubrilo, Toni Nikić? Ko zna…

Golmani

Ni ovdje situacija nije najsnajnija, a biće još manje u trenutku kada ode Asmir Begović. U ovom trenutku, nekoliko je pretendenata za nasljednika “ministra odbrane”, no za nijednog od njih ovoga trena ne možemo ustvrditi da će postati svjetska klasa. Ipak, ako uzmemo u obzir da je Begoviću “tek”29, a da je vijek golmana umnogome duži od igračkog, onda smo mirniji pri pomisli da će se u narednim godinama sigurno situacija iskristalizirati, tim oprije jer je BiH uvijek bila rasadnik rasnih golmana.

Ako bismo sada, ovoga trena pravili neki presjek, onda su poziciji Begovićevog nasljednika najbliži Goran Karačić (20 godina, Adanaspor), odnosno jedan od najboljih golmana Premier lige BiH, Kenan Pirić iz Zrinjskog (22 godine). Bit će, svakako, interesantno pratiti i razvoj mladog Vedrana Kjosevskog, iznimno nadarenog golman “Željezničara”, koji je prošao sve reprezentativne selekcije.

Zaključak

Iako postoji uvriježeno mišljenje da će kvaliteta reprezentativnog bh. fudbala splasnuti onda kada Džekina generacije ode u penziju, nikako se ne bih mogao složiti s tom konstatacijom iz svih do sada pobrojanih razloga.

Za razliku od nekih koju činjenicu što je najkvalitetnija baza danas u dijaspori smatraju velikom manom bh. fudbala, ja spadam među one koji misle upravo suprotno. Naime, kao posljedica proteklog rata i velike migracije stanovništva, danas, u ovom trenutku, na hiljade mladih (porijekom) Bosanaca i Hercegovaca širom zemaljske kugle živi i trenira, bavi se sportom i fudbalom, i što je najznačajnije, njihov patriotski naboj, njegovo opredjeljenje da igraju za zemlju svoji predaka nikada nije bilo upitno!

I ima li većeg zadovoljstva nego zamišljati kakva će nam se sila talenata iz domaćih škola i širom dijaspore priključiti u godinama koje slijede?

 

ZADNJE VIJESTI IZ Sport

RTV VT ROYAL d.o.o.
Kulište 2, 77230 Velika Kladuša
Bosna i Hercegovina
T: (+387) 037 775 168
F: (+387) 037 775 159
E-mail
marketing.velkaton@gmail.com
© 2019 Royal d.o.o. Sva prava zadržana. Portal dizajnirao i razvio Cybervision