Povlačenje nedavne odluke hrvatskog Ministarstva poljoprivrede o povećanju naknade za inspekcijski nadzor pri strožoj kontroli uvoza voća i povrća iz zemalja izvan EU-a pod pritiskom susjednih zemalja, pokazuje koliko su za Hrvatsku bitna tržišta zemalja bivše SFRJ te koliko joj je održavanje dobrosusjedskih odnosa u ekonomskom interesu.
No, pritisak je s tim argumentom, unatoč suprotnim mišljenjima u poljoprivrednim krugovima, stigao i iz niza hrvatskih gospodarskih institucija, koje su upozorile na štetnost te odluke po hrvatsko gospodarstvo.
Najveći udio izvoza u BiH
Jedna od njih je i Hrvatska gospodarska komora (HGK). Kažu kako su tržišta BiH, Srbije, Makedonije, Crne Gore i Kosova od iznimne važnosti za hrvatsko gospodarstvo te je stoga ključno ostvarivati dobru suradnju kako bi se trgovina nesmetano odvijala.
Prema njihovim podacima, ukupni hrvatski izvoz u razdoblju od siječnja do svibnja ove godine iznosio je 5,5 milijardi eura, a od toga je na tržišta spomenutih zemalja izvezeno proizvoda u vrijednosti gotovo milijardu eura, točnije 905 milijuna, što je 13,6 posto ukupnog izvoza.
Istovremeno je uvoz iznosio devet milijardi eura, a proizvoda iz tih zemalja uvezeno je u vrijednosti od 534 milijuna eura.
“Prisutnost i dominacija hrvatskih tvrtki na tim tržištima vidljiva je i po veličini ostvarenog izvoza u 2016. godini s dvije milijarde eura izvezenih na tržište BIH, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Kosova, a najviše se izvozilo naftna ulja, električnu energiju, dijelove za motorna vozila, pivo, lijekove itd.”, navode u HGK.
Daleko najveći udio u izvozu otpada na BiH, iza koje je najvažniji parner u regiji Srbija. Iako je teško, kažu, izdvojiti industrije i tvrtke koje dominiraju, naglašavaju da je najprisutnijim hrvatskim tvrtkama zajednička tradicija i kvaliteta, a u zadnje vrijeme pojavljuju se i manje, novije tvrtke koje inovativnošću i razvojem proizvoda u specifičnim dijelovima pojedinih sektora, pronalaze svoje mjesto.
Ističu i ulaganja – hrvatske tvrtke su od tih zemalja najviše ulagale u BiH, Crnu Goru, Srbiju i Makedoniju te je u razdoblju od 1993. do kraja prvog tromjesečja 2017. u njih uloženo više od 2,1 milijarda eura, posebice u područje proizvodnje hrane i pića, trgovine te financijskog posredovanja.
‘Ekskluzivizam se obija o glavu’
I tu daleko prednjači BiH te iza nje Srbija. Kako bi se ostvarila još jača podrška tvrtkama na tržištima susjednih zemalja i Jugoistočne Europe, HGK planira otvoriti predstavništva u Beogradu, Sarajevu i Beču, iako ističu kako je Hrvatskoj kao članici EU-a primarno težiti konkurentnosti u globalnom lancu vrijednosti, a ne ograničiti se na određena tržišta.
Sve države nastale raspadom Jugoslavije nekada su pripadale zajedničkom tržištu pa je cijeli niz robnih marki i potrošačkih navika razvijen u vrijeme kada je to tržište funkcioniralo kao jedinstveno, navodi nekadašnji hrvatski ministar gospodarstva Goranko Fižulić, ističući također važnost tih tržišta za Hrvatsku, na kojima su hrvatski proizvođači bili prisutni stalno, izuzev razdoblja ratnih sukoba.
“BiH, ako gledate statističke pokazatelje, uvijek ćete vidjeti da je negdje na trećem mjestu kao hrvatsko izvozno tržište, a Srbija je odavno ušla među prvih 10. Znači, ta međuzavisnost je više nego očita i tisuće radnih mjesta u Hrvatskoj ovisi o plasmanu roba i usluga upravo na ta tržišta”, kaže Fižulić.
Pritom ističe poslovanje niza hrvatskih tvrtki izravno ili putem tvrtki-kćeri na tim prostorima, uključujući i posrnuli Agrokor, koji je, kako kaže, više od 50 posto prihoda ostvarivao izvan Hrvatske.
U tom smislu politički odnosi su, kaže, od iznimne važnosti jer svi pokušaji nacionalnih ekskluzivizama i poticanje na zaštitu domaćih proizvoda od uvozne robe koja dolazi s drugog teritorija, uvijek se obijaju o glavu onih koji pokušavaju svoje robe i usluge plasirati izvan nacionalnih granica.
“S te strane potez ministra [Tomislava] Tolušića je apsolutno neprihvatljiv iz razloga što je trgovina uvijek dvosmjerna ulica i ako vi nekome branite da dolazi na vaše tržište, sigurno da možete očekivati da će on zabraniti i vaš dolazak na njegovo tržište”, kaže Fižulić ističući da je svijet danas globalno tržište koje funkcionira kao jedna cjelina.
‘Nismo na Baltiku, nego na Balkanu’
Ističe kako u dijelu hrvatske politike konstantno iz, kako kaže, iracionalnih razloga postoji želja ‘bijega’ s Balkana, što je po njemu besmislica.
“Ne može Latvija, Estonija ili Poljska nama supstituirati tržište Bosne ili Srbije, mi nismo na Baltiku i to je tako, mi smo na Balkanu. Znači, uspješnost hrvatskog gospodarstva u regiji ne može biti do kraja postignuta ako nema dobrosusjedskih odnosa, zato što potrošači isto reagiraju pod pritiskom politike – ako nekoga ‘ne volite’, onda od njega ni ne kupujete”.
Stoga zaključuje da, ako želi dobro svojim građanima i svojim proizvođačima, hrvatska politika treba učiniti sve da u regiji vladaju dobrosusjedski odnosi u kojima dolaze do pune razmjene i roba i usluga, što je važno i zbog radne snage iz tih zemalja za kojom će Hrvatska, smatra, morati posegnuti u budućnosti, pogotovo zbog turizma.
Osim ekonomskog aspekta, dio analitičara u ovoj je situaciji upozorio kako se radi o još jednom ‘traljavom’ postupku u pogledu hrvatske vanjske politike.
Iako spomenuta tržišta također smatra važnim za hrvatsko gospodarstvo, pogotovo jer postoji dio proizvođača koji ne postižu razinu konkurentnosti da bi mogli djelovati na europskim tržištima, Gjenero naglašava da se glavni fokus hrvatskog gospodarstva ipak pomiče prema članicama EU-a, iako je ulaz na tržišta zemalja bivše Jugoslavije relativno lagan.
‘Hrvatska ne smije biti nadmena’
“Dobro je da se Hrvatska povlači s nestabilnih tržišta, a pokušava usidriti u stabilnima, pogotovo kad to nužno mora značiti dizanje konkurentnosti hrvatske privrede”.
Kako vrijeme prolazi, kaže, ta će tržišta biti sve manje važna za Hrvatsku. No, to nikako ne znači da se Hrvatska ne mora drugačije postaviti u eventualnim budućim sličnim izazovima.
“Hrvatska se ne smije ponašati nadmeno, mora se ponašati tako da poštuje europske standarde i europske obveze, kad nastupa na tim tržištima mora u većoj mjeri angažirati europsku negoli svoju diplomaciju i politiku kao zaštitnike”, zaključuje Gjenero.
ZADNJE VIJESTI IZ Region
