“Jedan od pokazatelja jeste da je 2016. godine Ustavni sud donio 45 takvih odluka i da je iz budžeta isplaćeno oko 90.000 KM. Intencija Ministarstva pravosuđa je da djelujemo u skladu s posljednjim aktom Ustavnog suda koji se odnosi na uspostavljanje sistema rješavanja pitanja donošenja odluka u razumnom roku. Mi smo izučili svu dokumentaciju detaljno i našli optimalno rješenje poput onih iz zemalja u okruženju. To se mora regulisati na nivou Federacije BiH”, rekao je Dizdarević.

Riječ je o parničnim postupcima koji umjesto da budu završeni za nekoliko mjeseci traju i po deceniju ili čak duže. Sve to donosi dodatne troškove tuženoj stranci, ali i onom ko tuži. Slučajevi nerijetko završe i na Sudu za ljudska prava u Strazburu. Ustavni sud BiH je u svim svojim odlukama istakao kako su suđenja neopravdano dugo trajala.

Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava predviđa da svaki građanin ima pravo na suđenje u razumnom roku, što bi optimalno moglo biti do dvije godine. No taj rok se ne poštuje ni u Evropi.

Advokat Ifet Feraget kazao je kako ovakvi postupci koštaju kantone stotine hiljada KM. Smatra da ovaj zakon nije potreban jer postoji Zakon o parničnom postupku u FBiH, ali se on ne poštuje.

“Zakon o parničnom postupku donesen je da se postupci ubrzaju i najveća novina je da se održava jedno pripremno ročište uz konsultacije stranaka. To je jedino ročište gdje možete predlagati dokaze i nema odugovlačenja, ali smo uspjeli i to pokvariti. Zakon nije dovoljno jasan i precizan i svi naši problemi su rezultat loših zakonskih rješenja”, rekao je Feraget.

Dodao je kako bi glavna rasprava u parničnim postupcima, ukoliko se kvalitetno pripremi, u nekim predmetima mogla završiti i za dva sata, ali problem nastaje kada se svjedoci i vještaci ne pojave ili sud ima malo vremena pa se glavni pretres prolongira.

“Mi smo to zloupotrijebili pa ta glavna rasprava ima desetine nastavaka. Imate suđenje koje bi trebalo da traje dva-tri mjeseca, a ono traje i po nekoliko godina. Privredni sporovi ili radni sporovi gdje radnik tuži firmu znaju trajati i po šest godina što je nedopustivo”, rekao je Feraget.

I sam je bio advokat u predmetu u kojem je tužena firma. Ističe kako je postupak mogao biti završen za dva mjeseca jer su vještaci iznijeli svoje nalaze na samom početku i utvrdili o čemu je riječ, ali je postupak trajao 10 godina.

“Zamislite koliko je to koštalo. Male firme koje izgube u predmetu mogu staviti ključ u bravu kada stigne presuda u kojoj nekom radniku moraju isplatiti plate za 10 godina i slično. Ovoliko odugovlačenje je nedopustivo. Ako jedan predmet traje toliko dugo potrebno je uraditi analizu propusta kako se takvo nešto više ne bi ponovilo i to bi trebao raditi VSTV. Lično sam podnio prijavu protiv tog sudije, ali je ona odbijena. Nama ne trebaju novi zakoni, već striktno poštivanje postojećih zakona i novi VSTV”, rekao je Feraget.

Istakao je kako je potrebno da VSTV bude strožiji kada je riječ o poštivanju zakona i kažnjavanju sudija za njihovo nepoštivanje.

“Bojim se da je ovaj novi zakon u Čerčilovom smislu – idemo formirati komisiju da imamo o čemu razgovarati. Na jedan zakon donosimo drugi”, zaključio je Feraget.

Isti zakon je u pripremi i na području Republike Srpske. Kako je rekao ranije ministar pravde RS Anton Kasipović, cilj je izbjeći kazne koje postoje u međunarodnim okvirima zbog probijanja roka za suđenje u razumnom roku. I oni imaju “na čekanju” isplate velike svote novca po odlukama na osnovu apelacija podnesenih Ustavnom sudu BiH. Naveo je kako su neki procesi trajali i po dvije decenije, što je nedopustivo.