Naime, svemirski teleskop Hubble, projekt koji je nastao saradnjom NASA-e i Europske svemirske agencije, pokazuje da svemir raste otprilike devet posto brže nego što su to astronomi očekivali na osnovu njihovog proračuna svemirske putanje koja je započela ubrzo nakon velikog praska.

Ubrzano širenje svemira stoga bi moglo zahtijevati da astronomi pronađu nove fizičke proračune kako bi objasnili čudno ponašanje svemira.

“Ova neusklađenost rasta sada je dostigla tačku koju je zaista nemoguće odbaciti kao slučajnost. To nije ono što smo očekivali”, kaže Adam Riess, dobitnik Nobelove nagrade te istaknuti profesor fizike i astronomije na Univerzitetu Johns Hopkins.

Brzina ekspanzije univerzuma, poznata kao Hubble konstanta, centralni je dio fizike i našeg razumijevanje univerzuma. Međutim, u više navrata su primijećene neočekivane promjene, što potiče astronome na razmišljanja.

Novo istraživanje potvrđuje kako je potreban detaljniji rad kako bi se objasnio rast svemira.

Istraživanje je proveo profesor Riess sa svojim timom, a analizirao je svjetlost 70 zvijezda iz galaksije u blizini naše, poznate kao Veliki Megellanov oblak. Oni su mjerili međugalaktičku udaljenost, a nova metoda omogućila im je da to učine mnogo brže.

Inače, teleskop Hubble može posmatrati samo jednu zvijezdu svaki put kada orbitira oko Zemlje u 90 minuta, ali uz novu metodu mogao je posmatrati na desetine zvijezda u isto vrijeme.

Koristeći se tim podacima, istraživači su izračunali Hubble konstantu i uvidjeli kojom brzinom se širi svemir.

Riess kaže kako je jasno da brzina ekspanzije nije bila u skladu sa onim što su očekivali.

“Jedno je mjerenje koliko brzo se svemir danas širi, a drugo je predviđanje zasnovano na fizici ranog svemira i na ranim mjerenjima”, ističe Riess.

Istaknuti profesor i njegov tim nisu mogli pojasniti zašto se dešava ubrzana ekspanzija svemira, ali nastavljaju svoj rad na oslobađanju bilo kakvih neizvjesnosti vezanih za Hubbleouvu konstantu.