Za razliku od sastanka održanog prije godinu dana u Krakovu, na ovogodišnjem susretu Trilateralne komisije u Beogradu govorilo se o integraciji Zapadnog Balkana u EU.
Prije godinu dana u Krakovu na sastanku Trilateralne komisije najviše se pričalo o Ukrajini (prve čarke u Kijevu uslijedile su poslije nekoliko mjeseci), dok se prošlog vikenda u Beogradu na susretu svjetske vlade u sijenci najviše govorilo o masovnom ulaganju u infrastrukturu u Evropi, nastavku razgovora s Rusijom kao i novom lideru regiona Aleksandru Vučiću.
Na samitu u Beogradu svoju šansu da se predstavi svjetskim moćnicima najbolje je iskoristio srpski premijer, tako da ćemo za nekoliko meseci vidjeti šta znači kad na pauzama ovakvih skupova prvi čovjek Rotšilda kaže kako dolazi u Srbiju, a najvažniji čovjek Angele Merkel kako je Balkan dobio novog lidera, prenosi Nedeljnik.
Šta se sve dešavalo iza zatvorenih vrata trodnevnog skupa u Beogradu teško je staviti u jedan tekst, ali s obzirom da je Nedeljnik jedini, uz svjetski Blumberg, bio prisutan na svim sastancima, a ujedno dobio ekskluzivno pravo objavljivanja ukoliko ne navodi ko je tačno šta govorio na skupu, pokušaćemo da vam bez predrasuda, kao i bez ikakvog stava, prenesemo ono što smo mi za tri dana u „Kraun plazi” i na raznim skupovima vidjeli i čuli.
Da krenemo od spiska ljudi koji su bili u Beogradu i činjenici da toliko svjetskih moćnika nije bilo u Srbiji od Titove sahrane. Trilateralna komisija je izvršni organ prave vlade u sijenci Bildeberg grupe na kojoj se donose najvažnije odluke i promovišu najvažniji lideri. Da kažemo da je u Beogradu za istim stolom sjedjelo svih 16 predsjednika vodećih evropskih banaka, rukovodioci najmoćnijih kompanija, najvažniji svjetski geostratezi, multimilijarderi, uticajni bivši političari. I na panelu o Zapadnom Balkanu svi lideri tog regiona koji nije u EU, a koji su pozvani. Na prijemima je bila prisutna gotovo cijela srpska Vlada, a jedini zahtjev je da se priča o stvarima koje ne mogu da se pročitaju u novinama.
Tako je i bilo. Otvoreno, na ivici sukoba. Niko nikoga nije štedio, a najviše se cijenila iskrenost, konstruktivnost i snaga. Ovo je bio najveći i najbolje obezbjeđeni skup u istoriji Srbije. Nije ni čudo kad su pripreme trajale godinu i po dana. Sve je počelo sastankom izvršnog odbora Trilaterale u petak popodne, pa svečanim prijemom u Palati Federacije kod Ivice Dačića. Prvi pravi skup zakazan je za ujutru. Panel o Zapadnom Balkanu i njegovom putu ka EU u punom sastavu. Aleksandar Vučić, Milo Đukanović, Milorad Dodik, predsjednik Makedonije Đorđe Ivanov.
“Mi želimo da redefinišemo svoj položaj u Evropi. Srbija nije razumjela događaj od prije 25 godina kada je pao Berlinski zid, ali naš narod je uspijevao nekoliko puta u istoriji da se izvuče i iz težih situacija. Ne želimo da budemo siromašni rođak koji moli za novac i koga se porodica stidi. Nalazimo se na novoj istorijskoj prekretnici odlučni da mijenjamo sebe. Uspjeli smo u pregovorima s Prištinom, imamo najbolje odnose u regionu poslije mnogo decenija što samo dokazuje da poslije 68 godina u Beograd dolazi albanski premijer… Posljednji put sreli su se Tito i Enver Hodža 1946.”, rekao je Vučić ukratko, a onda su se ugasile kamere.
Zatim je uslijedila prava rasprava u kojoj su svi lideri Balkana zamoljeni da ispričaju stvari onakve kakve jesu. Niko više nije bio nježan. Pljuštala su oštra pitanja, od Vučića su tražili da kaže da li se iskreno promijenio i da li je njegov primjer transformacije i primjer za ovaj dio regiona, ali i da se izjasni o slobodi medija, izvještaju EK, da li je iskreno za Rusiju ili EU. Moderator je pokušao da se našali pričom o crvenim kartonima koje želi da dijeli kad neko prekorači vrijeme, ali da ne zna da li smije da maše kartonima u Srbiji. Svi su se nasmijali, osim Vučića.
Onda je krenula otvorena priča u kojoj se nametnulo nekoliko glavnih zaključaka:
1. Srpsko-albanski odnosi više nijesu najveći problem u regionu
2. Potencijalno je najzamršenija stvar Bosna i njena budućnost
3. Makedonija je bure baruta koja potencijalno može da se prelije i na Srbiju i na sve okolne zemlje.
Dodik je iskoristio priliku da pojača pritisak na zapadne moćnike svojom pričom o nemogućoj Bosni, a konstatovano je kako se u Banjaluci upravlja iz Moskve, a u Sarajevu iz Istanbula. Glavna zvijezda Trilaterale bio je Vučić. On je imao svoju priliku da se predstavi svjetskim moćnicima. I to je dobro uradio. Jedan od najmoćnijih ljudi u sali zahvalio se Vučiću na iskrenosti i zaista sjajnoj debati, rekavši pred svima kako je on budući lider Balkana. Vučić je za njih bio nov. I još važnije – čovjek s kojim može da se radi. On je prethodno pohvalio Keti Ešton, rekao kako je ona bila prva sa Zapada koja je željela iskreno i nas da sasluša. I to je i tražio od sagovornika sa ovog skupa.
Naravno centralna tema bila je proširenje EU, koje je posebno važno na Balkanu na kojem se na svakih 30-40 godina pokaže manjak tolerancije.
“Mi smo devedesetih imali otvorena vrata u EU, ali smo udarili u zid”, rekao je jedan od učesnika da bi se zatim shvatilo da je ekonomska zaostalost regiona najveći problem.
Podaci koji su se ređali bili su zastrašujući: “97 odsto Srba nikad nije bilo u Albaniji. Kada se tome doda da je danas samo 35 odsto Evropljana za dalje proširenje EU, a samo 25 odsto Njemaca, onda je jasno da elite moraju hitno da prevaziđu taj problem”.
Ukazano je i na rast ekstremne desnice u cijeloj Evropi. Procjene su da bi ona danas u Srbiji mogla da ima oko 20 odsto samo da je organizovana, što je učesnicima potvrdio i sam premijer poznatom pričom kako u razredu njegovog sina niko nije za DS (koji je njegov najveći protivnik) već za radikale i Dveri.