Druga strana medalje života u Bosni i Hercegovni je rastrošnost onih najprivilegiranijih koji su i za nerad dobro plaćeni, čak tisućama maraka.
U tomu prednjače članovi najvišeg zakonodavnog tijela o čemu godinama svjedoče istraživanja nevladinog sektora, no reakcija građana je, uglavnom, slaba. A rastrošnosti, nema kraja.
Podaci, koje je novinar portala Radio Sarajevo dobio od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine o primanjima zastupnika i delegata, pokazuju stotine hiljada maraka isplaćenih od decembra 2018. do decembra 2019. godine. Plate, paušali, naknade za odvojeni život, prevoz itd. Istovremeno, učinak nikakav, svega nekoliko jedva održanih sjednica ili jednostavno nedolazak na posao.
BENJAMIN TURKOVIĆ, novinar portala Radio Sarajevo
Zamislite u bilo kojoj kompaniji možete da ne dođete dva dana, vi treći dan morate donijeti opravdanje. Zamislite kad godinu dana ne dolazite, a uredno primate izuzetno visoku plaću.
Mnogi nisu dolazili. A da novca u budžetu ima, pokazuje i poziv Komisije za javne nabavke za dostavljanja ponuda u postupku nabavke ugostiteljskih usluga za prijeme delegacija Parlamenta. Za toplo ili hladno predjelo, supu ili čorbu, glavno jelo, salatu, desert, pića te tople napitke, za dvije godine bit će potrošeno 70.000 maraka. Da politika i moral u bh. društvu i ne idu baš zajedno podsjeća Dalibor Tanić. Gotovo 70 hiljada maraka u protekloj godini inkasirao je svaki član Parlamenta pojedinačno. Kada se ta cifra uporedi s penzijom od 370 maraka, dobije se zanimljiv rezultat.
DALIBOR TANIĆ, urednik portala “Udar”
Ako uzmemo u obzir da neko sa 65 godina ode u penziju i da živi do 85 živi 15-ak godina, otprilike je to suma, dakle oni su za godinu dana nerada inkasirali onoliko koliko taj penzioner za čitav svoj penzionerski vijek uzme za tih nekih 15 godina.
Ništa sporno u velikim primanjima izabranih i imenovanih zvaničnika ne bi bilo, da njihov rad ima učinak. No, nema ga, podsjeća novinarka Gordana Katana.
GORDANA KATANA, novinarka
Nažalost to je do građana, ne možemo mi, mi kao pojedinici možemo to kritizirati, ali građani su ti koji trebaju da dignu svoj glas protiv toga, a koliko vidim, tu pobune nema.
Da se novac građana troši netransparentno, može se vidjeti i iz nedavnog upozorenja državnih revizora zbog troškova prevoza zaposlenih u institucijama BiH. Na sumnje u zloupotrebe i netransparentnost, reakcija bi bila poželjna.