Uprkos uvjeravanjima da Islamska država ne planira njegovo uništenje, ovaj antički grad polako nestaje…
Nakon što su u maju 2015. godine snage Islamske države preuzele kontrolu nad Palmirom, Unesko, arheološka i konzervatorska zajednica su postali dodatno zabrinuti za njenu sudbinu. Već na listi ugroženih mjesta svjetske kulturne baštine od 2013. godine, zbog oštećenja i pljačkanja, Palmira je dospjela pod kontrolu snaga koje su već uništile dva lokaliteta pod zaštitom Uneska.
Uprkos uvjeravanjima da Islamska država ne planira njeno uništenje, 25. avgusta najgore slutnje konzervatora i arheologa su se obistinile. Na fotografijama koje su tog dana preplavile elektronske i štampane medije, videle su se pripreme i posljedice miniranja Bal Šaminovog hrama. Dvije hiljade godina stara građevina je sravnjena sa zemljom.
Sa uništavanjem kulturne baštine od strane Islamske države javnost se ne sreće prvi put. Počev od juna 2014. godine, specijalne snage Islamske države sistematski uništavaju arheološke lokalitete, vjerske objekte i artefakte koji ne odgovaraju njihovim religijskim uzorima.
Prve na udaru, našle su se šiitske džamije i sveta mjesta u iračkim gradovima Mosulu, Tal Afaru i Tikritu. Hrišćanske crkve i manastiri u Iraku i Siriji doživjeli su istu sudbinu.
U preostalim mosulskim džamijama, ukrasni elementi i mozaici su uništeni, uključujući i one sa stihovima iz Kurana, jer je takav vid ukrašavanja proglašen bogohulnim. Veći dio skulptura iz mosulskog muzeja posvećen asirskim bogovima je ili uništen ili značajno oštećen, jer su odraz politeističkih i paganskih religija koje su zabranjene po njihovoj interpretaciji Kurana.
Broj i različitost paganskih hramova je jedan od razloga zašto je Palmira dospjela na listu svjetske kulturne baštine 1980. godine kao jedan od najznačajnijih kulturnih centara starog svijeta. Između 1. vijeka p.n.e. i 3 veka n.e, grad je bio centar Rimskog carstva u trgovini sa istočnjačkim karavanima.
Bogatstvo grada i njegovih stanovnika je omogućilo gradnju prostih građevina, među kojima se po svojoj očuvanosti i ljepoti ističu sada porušen Bal Šaminov hram, hram boga Bela, velika kolonada stubova i rimsko pozorište sa devet redova kamenih sjedišta.
Na prvi pogled, građevine su u grčko-rimskom stilu, dok pažljivim zagledanjem možemo primjetiti semitske i persijske uticaje, uz detalje inspirisane Dalekim istokom.
Geografski položaj je omogućio Palmiri da postane stanica za odmor trgovačkih karavana koji su se kretali između Mediterana, Mesopotamije, Arapskog poluostrva i Dalekog istoka. Arheološki ostaci govore nam o kulturi Palmire kao mješavini lokalne tradicije i religije sa persijskom i grčko-rimskom kulturom. Grčki jezik korišten je u diplomatiji i trgovini, dok je glavni jezik bio lokalni dijalekat aramejskog.
Persijski uticaj se ogledao u ceremonijalima, ratnoj taktici i odjeći. Mesopotamski, semitski i arapski politeizam je oblikovao religijsku sliku grada. Uz aramejska i arapska plemena koja su živjela u gradu, živjela je i jevrejska manjina.
Sa rastom grada i njegovim priključenjem Rimskom carstvu, stanovništvo se sve više mješalo sa pridošlicama. Svako od njih je doprinjeo tome da Palmira postane multikulturno, multireligijsko i multietničko mjesto za život.
Uz ljepotu i raznolikost arhitekture, Palmira je značajna i zbog veličine lokaliteta. Po površini i broju otkrivenih predmeta i građevina spada u najveće na svijetu. Očuvanosti doprinosi manjak urbanizacije u neposrednoj blizini.
S iskopavanjem se počelo tridesetih godina 20. vjeka i do početka građanskog rata u Siriji, svega trećina lokaliteta ugledala je svjetlost dana. Uzdignute usred pustinje, kamene građevine predstavljaju spektakularan prizor, naročito pri izlasku ili zalasku Sunca. Pustinjska nevjesta, kako je ponekad nazivaju, krije još mnogo toga ispod pjeska i čuva za neka bolja i mirnija vremena.
ZADNJE VIJESTI IZ Zanimljivosti
