U sjeni različitih afera i svađa zbog fotelja – gotovo nezapaženo prolazi tihi egzodus mladih, koji iz godine u godinu odlaze u prekookeanske i zemlje Evropske unije, jer bolje sutra u ovoj zemlji – više ne mogu čekati. Unsko-sanski kanton je u 2015. ušao s rekordnom brojkom nezaposlenih od blizu 46.300. Umjesto otvaranja novih, gase se i postojeća radna mjesta. Na udaru su sve dobne skupine, a posebice, kao najosjetljivija, stariji od 50 godina koji teško mogu pronaći novo zaposlenje, te mladi između 18 i 35 godina, koji tu čine jednu trećinu nezaposlenih, a mnogi još nisu iskusili ni prvo zaposlenje. Prema nekim procjenama, samo u prošloj godini, ovaj dio naše zemlje napustilo je oko 2.000 mladih uglavnom visokoobrazovanih ljudi. “To su stručnjaci koje smo mi školovali i ulagali u njih i sad su ih preuzeli Hrvatska, Slovenija, Austrija, Njemačka, te oni sada grade te zemlje. Naravno, otišli su trbuhom za kruhom, ali mi ne činimo ništa da im ponudimo alternativu, da ovdje ostanu”, ističe Ismet Pašalić, predsjednik Gospodarske komore USK-a.Nedostaje, naime, kvalitetna strategija zapošljavanja praćena mjerama kao što je, primjerice, poticajna stanogradnja. Drugi problem je, ističe aktivistica “Pokreta za socijalnu pravdu” Aida Sejdić – korupcija. “Korupcija je duboko ukorijenjena u svakoj sferi našeg društva i bez nepotističke ili koruptivne radnje jedan mladi čovjek koji na pošten način i svojim zaslugama želi uspjeti to, jednostavno, ne ostvariti”, dodaje ona. Možda je 2015. zadnja prilika da se politika i pravosuđe razračunaju s korupcijom i kriminalnom u javnoj sferi, te tako otkoče investicijske procese i zaustave odlazak mladih, prije no što Bosna i Hercegovina postane zemlja siromašnih staraca.
Muka zbog posla natjerala je mnoge odrasle ljude da ponovo sjednu u klupe i uče za drugo zanimanje. Naravno, ima i onih koji žele da se stručno usavršavaju, te se dodatno obrazuju. Ali, tu ima mnogo neuređenosti. Gotovo je nevjerovatno da je zakon koji regulira obrazovanje odraslih usvojen samo u Zeničko-dobojskom i Unsko-sanskom kantonu. Zekira Zubača iz Zenice, iako je završila srednju elektrotehničku školu, dugi niz godina bila je na spiskovima Službe za zapošljavanje. To ju je natjeralo na dodatno obrazovanje i stjecanje novih znanja i kompetencija kako bi sebi i svojoj djeci osigurala sredstva za egzistenciju i dalje školovanje. Završila je kurs za njegovatelja i time stekla mogućnost da njeguje starije ili invalidne osobe u njihovom domu. Međutim, ističe, uprkos certifikatima koje posjeduje, njen rad sve do implementacije zakon zapravo je rad na crno, a, kaže, ne želi tako raditi. S obzirom na to da je Zakon o obrazovanju odraslih vrlo složen, jer povezuje šire društvene partnere, njegova implementacija nailazi na brojne barijere koje se moraju u narednom periodu prevazići kako bi se u našem društvu smanjila nezaposlenost i jaz između zanimanja koja se traže i koja se nude na tržištu rada.
Profesorica razredne nastave Sanela Kulović jedan je od 15 trenera u BiH koji su završili set andragoških metoda i time stekli andragoške kompetencije. “Andragoške metode podrazumjevaju da predavači u obrazovanju odraslih imaju više funkcija, a to je da su i facilitatori i instruktori i planeri i evaluatori, da su motivatori, da demonstriraju svojim ponašanjem učenje”, pojašnjava ona.
Prema članu 29. Zakona o obrazovanju odraslih andragoški zaposlenici moraju ispunjavati uvjete propisane programom i imati dodatnu andragošku obuku. To praktično znači da oni koji vrše obrazovanje odraslih bez određenog certifikata krše zakon. To su na vrijeme shvatili i predstavnici udruženja ASTRA, koje se bavi obukom za dadilje i njegovatelje starijih i invalidnih osoba, te su stekli potrebne kompetencije propisane zakonom.
“Prema mojim informacijama, jedino smo udruženje na području BiH koje se bavi ovim vidom neformalnog obrazovanja i stekli smo andragoške kompetencije koje se neophodne kada dođe do implementacije zakona”, navodi predsjednica udruženja Selma Čivić.
Primjenom Zakona o obrazovanju odraslih u BiH pruža se mogućnost da se stanje u oblasti nezaposlenosti pozitivno mijenja u skladu s potrebama tržišta, a njegova provedba doprinijet će poboljšanju stanja na tržištu rada.