Kod Kineza je izuvanje takoreći obavezno. Obično domaćin ponudi papuče.
Ali, to je tek početak niza „pravila“ kako biti dobar gost svog domaćina Kineza. Pekinški stručnjak za kulturu, docent Điang Bo, upozorava prije svega na jedno:
„Dolazak praznih ruku je tabu. Odnos na ravnoj nozi je u Kini vrlo bitan. To znači, ako vas neko pozove, onda vi donosite poklon. Osim ako ste veoma bliski prijatelji“, kaže Điang.
Poklon ne mora da bude skup. Može se donijeti, recimo, i korpica sa voćem. Ali i tu valja biti oprezan.
„Ne treba donijeti ono voće koje zvuči kao kineska reč za ‘rastavu’ (lí). Recimo, na sjeveru Kine je to kruška, koja se tako izgovara“, kaže Điang. „Na jugu ne treba donositi liči (azijsku trešnju).“
„To treba posebno izbjeći kad posjećujete prijatelje čiji su roditelji u lošem zdravstvenom stanju“, kaže ovaj kulturolog. Sujeverje kaže da donošenje tog voća može biti loše znamenje, jer predskazuje odlazak voljenih osoba.
Može i alkohol
Odličan poklon je i cvijeće. „Donošenje cvijeća u Kini ima dugu tradiciju“, kaže Điang. „U Kini to cvijeće može biti i vještačko, od pliša. Ono simbolizuje bogatstvo. Ali, ne treba donositi cvijeće od papira.“
Nikako! Jer se papirno cvijeće u Kini tradicionalno polaže na grobove. Dobri pokloni su i cigarete, alkoholna pića, bombone, čaj i kolači.
„Kad idem prijateljima, mahom ponesem nešto za jelo“, kaže nam jedna djevojka na ulicama Pekinga. „Ako su u domaćinstvu stariji ljudi, donosim pekinški kolač i sitnice za djecu. Ponekad poklonim i alkohol“.
Jedan prolaznik kaže da je u redu otići bez poklona prijateljima koje viđate redovno. A za one koje rijeđe viđa? „Za muškarce koji puše, recimo upaljač. Prijateljice dobijaju kozmetičke proizvode ili neku sitnicu koja ih može obradovati.“
Domaćin mora da ponudi „cijelo“ jelo
Ali, i domaćin ima nekoliko zadataka. Recimo, ako zove ljude na jelo, trebalo bi da spremi nešto „veliko” i „cijelo”.
„Tu se misli na neko veliko glavno jelo. To prvo mora da se iznese na sto, kako bi se gostima poželjela srdačna dobrodošlica. Osim manjih jela, mora biti neka cjelina, recimo čitava svinjska koljenica jer svinjsko meso simboliše sreću“, kaže pekinški kulturolog Điang.
Može i drugo meso. Recimo riba, ali opet – cijela, a ne u filetima. „Osim svinjetine, piletine, ribe ili jagnjetine, domaćini naravno moraju ponuditi i alkohol. Nema svečanog obroka bez alkohola“, dodaje Điang.
Kinezi rado piju vino, prije svega crno. Ili jaku rakiju od žitarica, koja se najčešće spravlja od prosa.
Kako otjerati goste?
Ali, šta ako su gosti vegetarijanci ili vegani? Ili ako ne piju alkohol?
Ne treba se snebivati, kaže Điang Bo, samo to otvoreno treba reći domaćinu. Uopšte, ni gost ni domaćin ne treba da se stide da nešto otvoreno kažu.
A šta kada domaćin želi da se otarasi gostiju? Điang preporučuje da se gostu tada ponudi čaj. Doduše, čaj se obavezno nudi i prije jela.
„Ali poslije jela je opet vrijeme za čaj. ‘Mogu li da Vam ponudim crni čaj?’ Time se signalizira da je vrijeme da se krene. Gosti će to razumijeti i reći: ‘Već je kasno, moramo polako kući.’ Prosto!“