Smatra nezamislivim da se pored brašna, ulja i šečera koje se ne mogu u potrebnim količinama proizvesti na području BiH, uvozi krompir, luk, grah, razne povrtlarske kulture, baš kao i meso, mlijeko i mliječne proizvode, jer su njive i vrtovi uglavnom nezasijani.

– Krajnje je vrijeme zbog sebe i svoje porodice u kulturu življenja uvedemo uzgoj povrća u vlastitoj bašti ili vrtu, jer je očito da nije potrebna niti velika površina niti neke posebne ili specijalne alatke. Mini bašta ili vrt se može organizovati na balkonu u saksijama, a male bašte i na ravnim krovovima određenih objekata, čime bi se osigurali za povrće i začinsko bilje za brzu upotrebu uz i za obroke – ističu iz INZ-a.

Kako navode stručnjaci INZ, u posljednje vrijeme u kuhinjama je sve popularnije uzgajanje klijanaca (microgreens) (lucerka, sočivo, pasulj, pšenica) u posudicama sa malo vode ili u specijalnim posudama. Klijanci mogu biti važan dodatak svakodnevnoj prehrani, bogat su izvor vitamina, minerala, aminokiselina i antioksidansa i koji se najčešće konzumiraju u svježem stanju, te ne dolazi do gubitka hranjivih materija.

Povrće je za čovjeka izvor biološki značajnih materija, kao što su vitamini, mineralne materije, fitoncidi.

Tako vitamina C najviše ima u paprici, listu peršuna, lisnatom kupusu, luku vlašcu, listu celera, koprivi, a provitamina A (beta karoten) u mrkvi, muskatnoj tikvi, tikvi pečenki, paprici, listu peršuna i celera, dok vitamina iz grupe B ima u grašku, bijelom luku, kupusnjačama.

Karfiol, keleraba, grašak, boranija, spanać i tikva bogati su kalijumom, list peršuna, špinata, blitve, grašak, krastavac, bijeli luk fosforom. Kalcijumom najbogatiji su boranija, spanać, salata, blitva; natrijumom blitva, cvekla, celer, spanać, mrkva; magnezijumom grašak i boranija, a sadržajem gvožđa ističu se celer i paštrnak.

Neke vrste povrća su značajan izvor proteina (grašak, buranija, lisnati kelj, kelj pupčar, brokula), ugljenih hidrata (krompir, mrkva, cvekla, lukovi) i celuloze (paprika, kupusnjače, boranija, cvekla), odnosno balasnih materijama bitnim za crijeva i prevenciju karcinoma.

– Specifičan značaj za ljudski orgfanizam imaju tzv. fitoncidi – povrća sa baktericidnim, fungicidnim i protistozidnim dejstvom (bijeli i crni luk, cvekla, rabarbara, paprika, paradajz, rotkva), zatim bojene materije povrća kao što je hlorofil (špinat, kupus, list peršuna, kopriva) betaini (cvekla) i karotinoidi (mrkva). Mnoge vrste povrća su tradicionalna ljekovita sredstva u narodnoj medicinia, a konzumiranje prirodnih tvari iz zdravog povrća spriječavaju obrazovanje kancerogenih jedinjenja u čovjekovom organizmu, ali i prevenciji niza oboljenja. Smatra se da čovjek treba dnevno da unese oko 400 g povrća, pre svega svježeg, a prednost ima grupa žuto-zeleno-crvenih vrsta koje su najbogatije bioaktivnim materijam – kaže Velić.

U INZ-u pojašnjavaju i da se sa skromnijim finansijskim sredstvima na vlastitim njivama i vrtovima može organizovati sjetva i sadnja biljaka, kroz principe itegralne i ekološke proizvodnje hrane, jer se kao takva i u EU i širom svijeta sve više prilagođava zahtjevima tržišta, koju opet diktiraju kupci, a ona se temelji na ovoj vrsti proizvodnje hrane.

– Danas gotovo 90 posto poljoprivredne proizvodnje u EU predstavlja hranu uzgojenu po metodologiji čiji je cilj i smanjena potrošnja sredstava za zaštitu bilja i drugih agrohemikalija. Proizvodi integralne i ekološke proizvodnje pružaju potpuno zdravstveno ispravan proizvod, sa dosta jeftinijim troškovima nego uobičajena konvencionalna proizvodnja hrane – navodi Velić, saopćeno je iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

(Vijesti.ba / FENA)