U tom vremenskom periodu, sav dekor i kostimi su bili ručno rađeni, a domaćice bi izlagale bundeve i kukuruzne ljuske po svojim domovima.

“Prirodne boje sa kojima su mogli raditi krajem oktobra bile su uglavnom narandžasta i žuta koje su dobivali od tikvi, krizantema, nevena, kukuruza, bala sijena”, kazala je Bannatyne, “Ali dekoracija zabave za Noć vještica također je bila stvaranje vanzemaljske sablasne atmosfere, za šta vam je bila potrebna doza tame.”

Kompanije su na kraju komercijalizirale boje praznika u obliku papirnatih kostima i ukrasa za zabave. Kompanija Dennison predstavila je svoje prve papirne ukrase za Noć vještica 1909.godine.

Imali su stvorenja iz priča za Noć vještica, kao što su vještice, mačke i slijepi miševi, koji su često bili štampani crnom bojom i hranu za žetvu i stvorenja od tikvi, koja su obično bila narandžasta ili žuta.

Kompanija Beistle je također pomogla učvrstiti crnu i narandžastu kao boje za Noć vještica koristeći nijanse na svojim slikama. Međutim, u početku su postojali izuzeci od ovih sada prilagođenih boja na Noć vještica.

Početkom 20. stoljeća, neke razglednice za Noć vještica su imale vještice u crvenim ili ljubičastim haljinama i lanterne u zelenim bojama.

“Kada su druge kompanije primijetile rastuću popularnost Noći vještica, proizvođači slatkiša, kostimografi i masovni mediji su ih pratili, stvarajući i plasirajući svoje proizvode s popularnim folklornim slikama i sada prepoznatljivim bojama”, dodaje Bannatyne.

U smislu simboličkog značenja narandžaste i crne boje za Noć vještica, Bannatyne ukazuje na to da je crna prvi predstavnik mraka jer se Noć vještica uvijek smatrala noćnim praznikom. Dok je narandžasta boja vatre i jesenske sezone budući da nijansa podseća na žetvu.

“Ove boje imaju smisla: Noć vještica je na pragu zime i oduvijek se odnosila na prijelaz iz svijetlog dijela godine (ljeto) u tamniji (zima)”, kazala je historičarka.