Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine je poražena u debitantskom nastupu na Svjetskom , prvenstvu, ali je uprkos tome oduševila svijet i odigrala odličnu utakmicu. Razloga za takvu konstataciju je mnogo.
Sama činjenica da je ovo bio debitantski nastup na najpoznatijem stadionu na svijetu pred punim tribinama argentinskih navijača nosi veliki pritisak koji se vidio u prvim minutama, naročito nakon nesretnog autogola.
Kolašinac oborio neslavni rekord – oprošteno
Zmajevi su već nakon desetak minuta preuzeli kontrolu shvativši da se još mnogo ima za igrati. Sead Kolašinac je, kao da ima hiljade utakmica u nogama, odmah „otresao“ šok i krivicu zbog postignutog autogola kojim je, eto, ušao u historiju kao najbrži strijelac svoje mreže na Svjetskim prvenstvima. Naime, do večeras strijelac najbržeg autogola bio je Carlos Gamarra koji je na Mundijalu u Njemačkoj 2006. godine u 45. sekundi druge minute pogodio za pobjedu Engleske protiv njegovog Paragvaja. Kolašinac je taj neslavni rekord oborio za 35 sekundi. No, poslije toga je odigrao fantastično i praktično „zaključao“ lijevu stranu naše odbrane, istovremeno davajući podršku Luliću u napadu.
Bešić odličan, Spahić neprolazan
Nakon prvog poluvremena vjerovatno su se mnogi treneri pitali „ko je taj momak i šta radi Messiju?“. Bešić je fantastično čuvao Messija, a ovaj mu vjerovatno ne bi pobegao ni u 65. minuti da ga u tome nije omeo, do tada odlični, Bičakčić. Osim što je bio odličan u defanzivi, od 50 pasova koje je uputio, neshvatljivih 98 posto je pronašlo suigrača – podatak kakvim se rijetko mogu pohvaliti Xavi ili Iniesta. Također, svih osam dugih lopti koje je Bešić uputio je pronašlo saigrača. Ne bi bilo iznenađujuće da već sutra čujemo kako je Ferencvaros primio ponudu od nekog velikog kluba za našeg veznjaka. Već nakon pola sata igre mogli smo mirno gledati napade Argentinaca po lijevoj strani gdje je bio Kolašinac, ili pokušaje Messija da prođe Bešića uvjereni da od toga nema ništa. Pored Bešića superioran postotak je imao Pjanić sa 92 posto uspješnih od ukupno 60 upućenih pasova. Zaista, ima nešto u Pjaniću što neodoljivo podsjeća na Pirla, naročito nakon što je preuzeo nešto defanzivniju ulogu u reprezentaciji – a ima li ljepšeg fudbala od onog što Pirlo igra?. Odličnu partiju smo očekivali i od kapitena Emira Spahića, a on nas još jednom nije iznevjerio na čelu sa kompletnom odbranom. Kada četverostrukog osvajača Zlatne lopte zatvorite da on u samo jednom trenutku „bljesne“ onda možete reći da je posao dobro odrađen, a jedina greška Bičakčića na utakmici jeste što nije zatvorio Messija, ili što barem nije pustio Bešića da to uradi u toj kobnoj 65. minuti. Hajrović je imao četiri udarca na gol, od čega je u tri slučaja morao intervenisati Romero. Lulić je na trenutke djelovao nervozno što se vidjelo kod nekoliko pogrešnih dodavanja, no iskupio se asistencijom Ibiševiću pred kraj susreta. Također, imao je odličnu priliku kada je nakon kornera Romero spašavao Gaučose. Džeko je veći dio utakmice bio odsječen, no na tome mu se ne može zamjeriti jer se uvijek nalazio između dva ili više Argentinaca. Misimoviću je bilo jako teško protiv Argentisnke odbrane, no, izborio je nekoliko prekršaja od čega jedan u zoni šuta. Za Ibiševića je dovoljno reći da je postigao prvi gol na Mundijalima za BiH, dosta od njega. Ruku na srce, Begović nije mogao ništa ni kod jednog gola, a u ostalim situacijama je bio na nivou.
Kada bi se statistika „pikala“ Zmajevi bi imali tri boda
I kada se uporedi statistika, Zmajevi su bili bolja ekipa na terenu. Očekivano, Argentinci su imali bolji posjed lopte od 57 posto, no u svim drugim aspektima kaskaju za našom reprezentacijom. Argentinci su uputili 11 šuteva ka golu, od čega pet u okvir i to većinom bezopasnih izuzimajući gol Messija. Na drugoj strani, Zmajevi su šutirali 15 puta, a Romero je morao intervenisati 10 puta. Vrijedi napomenuti da smo izveli i šest kornera, u odnosu na dva protivnika. Možda su naši reprezentativci na trenutke djelovali previše samouvjereno kada su kratkim pasovima između Argentinaca iznosili loptu iz odbrane pa smo nekoliko puta gubili loptu na našoj polovini. Ipak, mirnoća kojom su to, većim dijelom, uspješno radili je zadivljujuća. Jasno je da Nigerija i Iran nemaju šta tražiti – ukoliko Zmajevi budu igrali kao večeras, naročito ako budu vođeni podrškom navijača koji su u nekoliko navrata nadglasali desetine hiljada Argentinaca.