“Znamo da je šetanje odlična forma vježbanja, ali su istraživanja podijeljena o tome koliko je šetanje uspješno u promijeni holesterola, težine i krvnog pritiska“, rekla je Pamela Stewart Fahs, dekan i profesor na Binghamtonu.
Gasova je predvodila studentkinju doktorskih studija, Elisabeth Marigliano, dok su sprovodile studiju na grupi od 70 žena. One su učestvovale u dobrovoljnom programu zajedničke šetnje. Učesnicama je dat programabilni brojač za sate provedene u šetnji, u periodu od 10 nedjelja, i trebalo je imaju bar 150 minuta nedjeljno brzog hodanja. Na njima su urađeni testovi prije početka šetanja, a internet-alat za procjenu rizika je korišćen da otkrije rizik od srčanog udara, u roku od 10 nedjelja.
Nakon pet nedjelja, učesnice su govorile o zdravlju svog srca, i tada su uzeti podaci sa brojača koraka. Njima je ponuđen i izazov s ciljem da povećaju aerobne sposobnosti, a koji je podrazumijevao povećanje njihovih dnevnih koraka, za najmanje 10 odsto.
Na kraju im je izmjerena težina, BMI, krvni pritisak i holesterol, a morale su i da odgovore na pitanja o njihovo fizičkoj aktivnosti, ličnim karakteristikama, izboru hrane i ponašanju u proteklih 10 nedjelja.
Rezultati su potvrdili početne hipoteze tima istraživača, da hodanje može da poboljša kardiovaskularne faktore rizika u kratkom vremenskom periodu.