Crvena djetelina (Trifolium pratense) usjev je koji se u našim agroekološkim uslovima gaji na manjim površinama u odnosu na lucerku. U proizvodnji se zadržava dvije do tri godine. Ima visoku hranjivu vrijednost, sličnu lucerki. Koristi se kao zelena krma, sijeno, silaža i za ispašu. U toku jedne godine daje dva do četiri otkosa.
Riječ je o staroj krmnoj biljci. Kod nas, najvažnija je stočna hrana, poslije lucerke i može dobro da je zamjeni, tamo gdje su manje povoljni uslovi. Na primjer, u uslovima veće vlažnosti i kiselosti zemljišta. Vrijeme iskorištavanja kraće je u odnosu na lucerku.
Daje visoke prinose krme od 10 – 12 t/ha sijena, odličnog kvaliteta. U prosjeku sadrži do 17% sirovih proteina, bogata je provitaminom A i vitaminima C, D, E, K, B.
Gajenje crvene djeteline ostavlja zemljište čisto od korova, u rastresitom stanju i obogaćeno azotom. Količine azota koje crvena djetelina može da fiksira, prema nekim istraživanjima su od 76 do 389 kg/ha godišnje.
Krmna biljka skromnih zahtjeva
Ima umjerene zahtjeve prema temperaturi dok su zahtjevi prema vodi veliki. U predjelima gdje je godišnja količina padavina ispod 500 milimetara, ne ostvaruje svoj pun potencijal. Najbolje rezultate daje na zemljištima čija je pH vrijednost u rasponu od 6 do 6,5.
Idealni predusjevi su joj đubrene okopavine i strna žita, a ona je dobar predusjev za većinu drugih biljaka.
Osnovna obrada trebalo bi da se izvodi što ranije, na dubini od 30 do 35 cm. Predsjetvena priprema zemljišta obavlja se na ljeto ili jesen, u zavisnosti kada se sije. Cilj je postići usitnjeno i poravnato zemljište, radi omogućavanja kvalitetne sjetve, savjetuju u PSSS Mladenovac.
Usjev velikog agrotehničkog značaja
Agrotehnički značaj crvene djeteline veliki je. Korijen prodire duboko u zemljište i na taj način popravlja fizičke osobine zemljišta, povećava plodnost tako da se polje nakon ove biljke, smatra jednim od najboljih u plodoredu. Djetelina znatno povećava sadržaj azota i organske materije u zemljištu.
U odnosu na lucerku može da uspijeva na nešto kiselijim zemljištima, ne odgovaraju joj suviše teška podvodna zemljišta. Na isto zemljište može doći tek poslije tri godine.
Količina potrebnog azota je 50 kg/ha, fosfora 80 – 120 kg/ha i kalijuma 80 -100 kg/ha. Stajnjak se unosi pod predusjev.
Crvena djetelina idelana kao zaštitni usjev
Sjetva se obavlja u proljeće, početkom marta pa do kraja aprila ili krajem ljeta, odnosno početkom septembra. Da bi se biljke dovoljno razvile do zime. Može da bude ručna i tada je potrebna količina sjemena od 20 do 25 kg/ha. Ukoliko se sjetva obavlja pneumatskim sijačicama, onda je dovoljno 12 – 15 kg/ha sjemena i to na dubini od jednog do dva centimetra.
Može se sijati kao čist usjev, zaštitni usjev i u smjesi sa vlatastim travama. Crvena djetelina bolje podnosi od lucerke zasjenjivanje i zato se najčešće usijava u zaštitni usjev. Kao zaštitni usjev upotrebljava se neko strno žito. Zob ima najveći značaj. Može se sijati u smjesi sa vlatastim travama (mačjim repom, ježevicom, francuskim i engleskim ljuljem, livadski vijukom i dr.).
Združivanjem sa ovim vlatastim travama, prinos zelene mase se povećava 20 – 30 % a zemljište se brže i bolje popravlja. Sije se na dubini do 2 centimetra. Količina sjemena je 18 kg/ha. Prije sjetve poželjno je povaljati zemljište.
U toku prve godine iskorištavanja crvena djetelina može dati dva otkosa, ako je sjetva bila u proljeće. U drugoj i trećoj godini daje obično tri do četiri otkosa. Prinos zelene krme kreće se od 40 – 50 t/ha, a sijena 10 – 12 t/ha. Maksimalan prinos krme ostvaruje se u drugoj godini života.
Njega usjeva podrazumijeva zaštitu od korova, od miševa, od bolesti, drljanje ili valjanje rebrastim valjkom u slučaju pojave pokorice .