Zapadno od Bihaća, prema graničnom prelazu Izačić, leži mjesna zajednica Gata, poznata po banjskom lječilištu. Cijeli zapadni teren uz granicu je brdovit. Selo – brdo, pa brdo – selo, na hiljade ih, od Plješevice do Velike Kladuše, sve je načičkano stanovništvom.
To su krupni i zdravi muškarci i žene, pravi Krajišnici, ljudi sa malo riječi, jednostavni i konzervativni.
Prolazimo kroz Baliće i Feliće i upoznajemo ljude. Maida Felić, djevojka koja je po krajiškim standardima odavno prispjela za udaju, priča nam o mirnom i skromnom životu.
Uživancija
Nije zaposlena, radi kod kuće, jer kod kuće uvijek ima posla. Ljudi se bave poljoprivrednom, uglavnom, ali je to sve slabo, veli.
– Ko ima vezu, nešto radi, ko nema, ne, kaže Maida.
Pitamo je za banju – lječilište, i da li tamo ima radnih mjesta.
Ima, reče, ali i tu je veza presudna.
Na vrhu sela je džamija, a od džamije se pruža predivan pogled na sve četiri strane svijeta. Vide se predjeli koji pripadaju Hrvatskoj.
Na našoj strani stotine uskih putića i zaseoka. U ovim brdima nema toplih vrela, pričaju nam mještani, sve je dolje, u centru.
Oko Banjskog lječilišta Gata nikle su građevine, pa se selo širilo na sve strane. Odmah pored kafići u kojem sjede pacijenti ili bolje rečeno turisti.
– Predivno je unutra, uživancija, ali sve to, cijeli program biva gotov do 11 sati, pa onda po cijeli dan sjedim ovdje u bašti i pijem kafu. Ne radim ništa. Pomalo je dosadno, trebalo bi više programa, priča nam jedan pacijent.
Pitamo fizioterapeuta, pošto je zgrada pored magistralnog puta, smetaju li im kamioni i zvukovi saobraćaja. Ali, otkako je Gate i banje u njoj je to bilo tako, te reče da su na to navikli.
Postoje planovi, reče nam on, da se lječilište izmjesti na lokaciju na brdu, u prirodno okruženje, ali takav projekt bi bio skup i ne očekuju da se tako nešto uskoro može i desiti.
Vraćamo se u brda i razgovaramo sa mještanima, sa Krajišnicima koji u avlijama barataju lopatama, mješalicama i mistrijama.
– Bila su stara i dotrajala vrata na kući, pa sam ih mijenjao za nova, ispriča nam Fahrudin Balić, koji sam sebi majstoriše sve.
Zna zidati, građevinu općenito, ali nema nigdje posla. Kaže da bi najsretniji bio sa stabilnim radnim odnosom i redovnom platom.
No, do toga se svugdje teško dolazi.
U drugom dvorištu dvojica demobilisanih boraca malterišu betonsku ogradu. Hajro Kurić stao da zapali, pa će nastaviti. Sve vrijeme nam je pričao o svom doživljaju kada je išao u Prijedor na dženazu žrtvama ekshumiranim iz masovne grobnice Tomašica. Pati, veli, što svojoj braći, povratnicima u RS, nije u stanju više pomoći.
Muški u avlijama, iza njih velike i fine kuće, a iza kuća bašče, u kojima su stariji vadili krompir. Zbog silnih kiša, krompir je slabo rodio ove godine, rekoše nam.
Svratište
Na drugom kraju brda, poviše lokalnog puta, kao u priči neka pećina, a iz nje veliki izvor sa malim slapovima vode, hlad i drveno odmaralište.
Mještani nam kažu da ovdje svi prolaznici najradije svrate. Vrelo se zove Pećina.
Nekad davno, priča nam Hase Mušić, ovdje se dolazilo na ašikovanje, mnoge ljubavi ovdje su nikle i izrodile se u čvrsta familijarna stabla, koja sežu sa brda na brdo, od sela do sela, cijelom Krajinom.
ZADNJE VIJESTI IZ USK Vijesti
