Zova (sambucus nigra, caprifoliaceae) najčešće raste na sunčanim šumskim krčevinama, obodima šuma i u svijetlim šumama Evrope, Afrike i Azije kao grm ili nisko drvo visine 2-3 m, mada ponekada stablo može dostići visinu i do 10 m.
Kora na stablu je sivosmeđa i ispucala, mlade grančice su zelene sa upadljivim lenticelama, a na prelomu se vidi bijela, meka srž.
Listovi su naspramni, neparno perasto složeni, cvjetovi su u cimoznim štitolikim cvastima sa bijelim ili žućkastim cvjetovima jakog mirisa.
Plod je sjajna, crno-ljubičasta okrugla koštunica sa crvenim sokom.
Raste u srednjoj i južnoj Evropi, Maloj Aziji i na Kavkazu, po šumama, zapuštenim mjestima, oko naselja, a gaji se i po parkovima.Zova se ubraja u najstarije ljekovito bilje: dokazi o njenoj upotrebi nađeni su u arheološkim nalazištima koja potiču još iz kamenog i bronzanog doba.
Među prvima opisao ju je u svojim spisima Teofrast, dok Diosokrid u svojim djelima pominje mnoge načine njene primjene u svrhu liječenja.
Kao ljekoviti dio biljke koristi se: Osušen cvijet (Sambuci flos) i plod (Sambuci fructus)
Hemijski sastav
Cvijet zove sadrži 1-3% flavonoida, glikozid sambunigrin, etarsko ulje, hlorogensku kiselinu, triterpene i tanine. Plod zove sadrži antocijan glikozide, šećere, vitamine C, A i B
Upotreba
Kao sredstvo za pospješivanje znojenja i kod upala sluzokože. Takođe olakšava izmokravanje i pražnjenje crijeva. Plod se koristi i za izradu džema, a svjež cvijet za izradu sirupa.
Neželjeni efekti i interakcije sa lijekovima
Pretjerana upotreba može dovesti do sniženja nivoa kalijuma u krvi.
Način pripreme i upotrebe čaja
Dvije kafene kašike cvijeta zove preliti šoljom (200 ml) ključale vode. Sud poklopiti i ostaviti da stoji 10 minuta. Procijediti i piti po jednu šolju čaja tri puta dnevno.
ZADNJE VIJESTI IZ Zanimljivosti
