Sva otvorena bilateralna pitanja na zapadnom Balkanu moraju biti riješena. Bez toga ne može i neće biti zelenog svjetla svih država članica Evropske unije za zatvaranje pregovora, rekao je u razgovoru za “Pobjedu” Miro Kovač, predsjednik Vanjskopolitičkog odbora u Hrvatskom saboru i nekadašnji šef diplomatije.

Na pitanje čemu se mogu nadati zemlje zapadnog Balkana, kada predsjedavanje Vijećem EU preuzme Hrvatska, Kovač kaže da ta zemlja spada u grupu država članica koje “bez fige u džepu“, jasno i glasno, zagovaraju nužnost održavanja europske perspektive za zemlje tzv. zapadnog Balkana i nastavak procesa proširenja.

– Naravno, pod pretpostavkom da same zemlje tzv. zapadnog Balkana budu predane ostvarenju članstva, to jest da vidljivo i efikasno rade na usvajanju standarda Evropske unije, znači onoga što birokratskim rječnikom zovemo “pravnom tekovinom“. Drugo, za vrijeme hrvatskog predsjedavanja trebao bi se održati neformalan sastanak na vrhu Evropske unije koji bi se zasigurno pozabavio, to se samo od sebe nameće, i stanjem u zemljama tzv. zapadnog Balkana, i to 20 godina nakon održavanja Zagrebačkog samita. Hrvatska, dakle, nije upitna kada je riječ o proširenju – kazao je Kovač.

Dodaje da Hrvatska i Crna Gora danas imaju prijateljske odnose.

– Međutim, nije to bilo lako postići. Pogledamo li unazad i rezimiramo put koji je prevaljen od kraja 1980-ih godina do danas, složit ćemo se da su se naši odnosi korjenito promijenili. I to u velikoj mjeri zato što je Milo Đukanović kao predsjednik Republike jasno osudio, bilo je to prije 20 godina, zlo naneseno Hrvatskoj u prvoj polovici 1990-ih, kada je bila žrtva osvajačkog pohoda JNA u režiji Slobodana Miloševića. Bio je to važan čin u normalizaciji hrvatsko-crnogorskih odnosa.

Ali, nezavisno od promjene atmosfere u našoj saradnji, sva otvorena bilateralna pitanja, neću sada ulaziti u detalje, moraju biti riješena. Bez toga ne može i neće biti zelenog svjetla svih država članica Evropske unije za zatvaranje pregovora. To je, kao što znate, i stav Evropske komisije koja u ime država članica vodi pregovore. Naime, Evropska komisija u svojoj je strategiji za proširenje na tzv. zapadni Balkan utvrdila da “još ima važnih bilateralnih sporova između zemalja u regiji koje treba riješiti”, da Evropska unija “neće prihvatiti da importira te sporove i nestabilnost koju bi mogli proizvesti i da konačna i obavezujuća rješenja moraju biti pronađena i implementirana prije nego što zemlja pristupi“. Uvjeren sam da naši prijatelji u Crnoj Gori upravo s ovom sviješću rade na ostvarenju članstva u Evropskoj uniji – kaže Kovač.

On smatra da se prostor neizvjesnosti i nestabilnosti smanjuje.

– Pedeset posto bivše Jugoslavije faktički je u NATO savezu, to jest na političkom Zapadu. Izvan NATO-a ostali su zasad Srbija, Bosna i Hercegovina i Kosovo, Sjeverna Makedonija je na putu da postane članica. Pripadnost zemalja jugoistoka Evrope NATO savezu i time političkom Zapadu smanjuje mogućnost rješavanja političkih sporova upotrebom sile. Optimista sam. Držim da će se prostor neizvjesnosti i dalje redukovati i da će sljedeća etapa biti postupno uključenje u Evropsku uniju. Proces će potrajati, ali će se uključenje kad-tad dogoditi. Crna Gora trenutno predvodi regatu – smatra on.

Na pitanje da li ga brine to što Kina i Turska preuzimaju ovo područje, koje bi trebalo biti u domenu Evropske unije, Kovač podsjeća na govor u crnogorskom Parlamentu kada je spomenuo primjer gradnje Pelješkog mosta, koju je preuzela kineska kompanija, a u kontekstu sve većeg prisustva Kine u regionu.

– To što sam rekao u Skupštini Crne Gore otvoreno govorim svojim evropskim kolegama, posebno u Njemačkoj i Francuskoj, štaviše pozivam ih da prihvate misao da glavnu ulogu na zapadnom Balkanu moraju, po logici stvari, igrati države članice Evropske unije. Tzv. zapadni Balkan naše je unutrašnje dvorište. Da su tamo politički i privredno prisutne treće zemlje poput Kine, Rusije i Turske je prirodno, prisutne su one i u zemljama članicama Evropske unije, najviše u onim najvećima, ali temeljni činilac moraju biti Evropska unija i njene države članice. Bez te svijesti i takvog djelovanja Evropska unija ne može biti vjerodostojan akter na svjetskoj sceni. Evropske probleme moraju rješavati Evropljani. Na kraju krajeva, to je i pitanje vlastitog dostojanstva i time budućnosti EU – poručuje Kovač.