Jedan od primjera rezultata istraživanja koje je provedeno svakako je i razlika u stvarnoj i biološkoj dobi i to po nekoliko godina. Među osobama koje imaju 38 godina utvrđeno je da se biološka dob učesnika kreće od manje od trideset pa sve do 60 godina.

Istraživanje je uključivalo više od 1.000 ljudi rođenih 1972. i 1973. godine od rođenja do danas, a metoda prikupljanja podataka bila je ta da su obavljali zdravstvena mjerenja funkcija pluća, bubrega, imunološkog sistema i mnoga druga.

Prema ovim kriterijima, istraživački tim je odredio biološku starost učesnika i uporedio je s onom stvarnom. Došli su do saznanja kako su oni koji su biološki stariji od 38 godina starili puno brže od ostalih. Tokom 12 godina ovog istraživanja neki pojedinci su godišnje starili 1,2 godine. Oni koji su bili biološki stariji pokazali su se lošijim u testovima koji se inače daju osobama od 60 godina, a obuhvataju testove ravnoteže, koordinacije i rješavanje dotad neviđenih problema.

Autori studije tvrde kako se za napredovanje u medicini povezanoj sa starenjem čini greška, jer se fokus stavlja na već starije pojedince, a uzroci i načini starenja trebali bi se promatrati kod mlađih osoba. Napredno i ubrzano starenje kod mlađih pojedinaca može unaprijed pokazati moguće simptome bolesti s kojima će imati probleme u starijoj životnoj dobi.

Fizička aktivnost izrazito je bitna i nakon 50. godine života.