Ovo može zvučati kao priča iz naučne fantastike. Ali nije. Nedavno je izumitelj baterije, britanski inženjer i bivši časnik Kraljevske mornarice Trevor Jackson, potpisao ugovor vrijedan više miliona funti za započinjanje proizvodnje uređaja u velikoj seriji na teritoriji Velike Britanije. Riješenje dobivanja električne struje iz čistog aluminijuma je naučnicima odavno poznato, ali ono što je Jackson uspio je genijalno jer uz posebnu formulu elektrolita može koristiti znatno nečistiju i jeftiniju vrstu aluminijuma, dobivenu reciklažom i slično.
Austin Electric, inženjerska firma sa sjedištem u Essexu, koja sada posjeduje prava na korištenje starog logotipa Austin Motor Company, počet će stavljati hiljade ovih novih baterija u električna vozila sljedeće godine. Prema glavnom direktoru Austina, Dannyju Corcoranu, ova nova tehnologija će u potpunosti promjeniti pravila “igre”.
Ovaj izum lako može pomoći pokretanju sljedeće industrijske revolucije. Prednosti u odnosu na tradicionalne baterije za električna vozila su ogromne”, rekao je.
Javnost je malo ili nikako čula za Jacksonov izvanredni izum. Razlog je, kako on kaže, taj što su se, otkad su on i njegova kompanija Metalectrique Ltd prije desetak godina stvorili prvi prototip, suočili s odlučnim protivljenjem proizvođača iz automobilske industrije. I danas mnogi zvaničnici velikih kompanija tvrde da su benefiti ovih baterija preuveličani i da tehnologija nije dokazano funkcionalna.
Ipak, nezavisna procjena vladine agencije “UK Trade and Investment” rekla je 2017. godine kako se radi o “vrlo atraktivnoj bateriji” koja se temelji na “dobro utvrđenoj” tehnologiji i da proizvodi mnogo više energije po kilogramu u odnosu na standardne tipove baterija.
Nakon godina eksperimentiranja u njegovoj radionici u selu Callington, Jacksonov eureka momenat je stigao kada je razvio novu formulu elektrolita koja nije bila ni otrovna ni zapaljiva.
“Čak sam i pio tu formulu dok sam je demonstrirao investitorima, tako da mogu posvjedočiti da je bezopasna”, kaže Jackson. Slično rješenje koje je postojalo 60-ih godina imalo je problem što je radilo samo s potpuno čistim aluminijom, što je vrlo skupo. Jacksonov elektrolit radi s metalima mnogo niže čistoće – uključujući i limenke od pića. Formula, koja je strogo tajna, ključna je za njegov uređaj i bateriju.
Tehnički bi ga trebalo opisati kao gorivu ćeliju, a ne bateriju. Bilo kako bilo, toliko je lagana i moćna da bi mogla započeti revoluciju saobraćaja s niskim udjelom ugljika jer već u ranoj fazi razvoja isporučuje toliko energije.
Nakon što ja Austin ušao u partnerstvo planirana su tri projekta koja su već u fazi realizacije. Prvi je proizvodnja ‘tuk-tuksa’ – taksija na tri točka za azijsko tržište. Drugi je pravljenje električnih bicikala, koji će biti jeftiniji i voziti mnogo duže od onih koje prave rivali.
Na kraju, i najvažnije, Austin je počeo proizvoditi setove za konverziju običnih benzinskih i dizelskih automobila u hibride, opremajući ih aluminijskim zračnim ćelijama i električnim motorima na zadnjim točkovima. U tom slučaju vozač će moći odabrati da li će upravljati automobilom na fosilno gorivo ili na struju. Cijena svake konverzije, kaže Jackson, iznosit će oko 3.500 funti, a bit će dostupna početkom iduće godine. To će, dodaje, biti odskočna daska električnom vozilu koje pokreću gorive ćelije od aluminijuma i zraka.
Važna stavka je i sama cijena baterije. Gorivna ćelija od aluminija sa zrakom koja bi se znatno duže koristila za isti automobil koštala bi oko 6.000 eura.
Također, vozači automobila koji zavise o litijum-jonskim baterijama moraju ih puniti iz mreže što je proces koji i dalje traje dugo, često preko noći. U slučaju aluminijsko-zračnih ćelija vozač bi je jednostavno zamijenio za novu. Umjesto velike mreže punionica, sve što je potrebno su prodavaonice u kojima se stanice mogu zamijeniti, baš kao što ljudi već mijenjaju boce s plinom. Zamjena baterije, kaže Jackson, traje oko 90 sekundi.
ZADNJE VIJESTI IZ Zanimljivosti
