U jednom od dogovorenih principa za formiranje vlasti u BiH, koji su potpisali lideri tri političke partije, prvi put se pominje i stvaranje uslova za preuzimanje punog suvereniteta i okončanje mandata OHR-a. Time se bavi i zapadna štampa, pa jedan od najuglednijih listova u Švajcarskoj zaključuje da je funkcija visokog predstavnika u BiH odavno bez smisla.
Švajcarski list “Noje cirher cajtung” konstatuje da građani BiH nemaju pravo da odlučuju o ukidanju funkcije visokog predstavika i da to može samo Savjet za sprovođenje mira ili Savjet bezbjednosti UN. Autor, očito dobar poznavalac prilika u BiH, poređenje za najdugotrajnijeg bh. patrona, nalazi u Andrićevom djelu.
– Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko sve više podsjeća na melanholičnog evropskog konzula s početka 19. vijeka, kojeg je tako majstorski opisao Ivo Andrić: “izolovan i rezigniran, a ipak u potpunosti dio bosanskog kosmosa” – piše ovaj list.
Da su Inckovu deceniju ipak obilježile remetilačke političke poruke i da za neke domaće, ali i međunarodne politike njegova pozicija i nije bila uzaludna, smatra Goran Marković, dekan Pravnog fakulteta u I. Sarajevu.
– Ako vi unaprijed imate podršku visokog predstavnika, a to direktno ili indirektno znači i velike sile, onda se osjećate dovoljno sigurnim i moćnim i ne želite da učestvijete u postizanju kompromisa – kaže Marković.
Ipak je Inckov patronat izazvao manje turbulencija, nego njegovih prethodnika, a i Noje ciriher cajtung posebno se, uz to i kritički osvrnuo na period od 2002. do 2006. i vladavinu britanskog političara Pedija Ešdauna.
– On je u velikom stilu smjenjivao lokalne političare i sudije, stvarao je dekretom institucije i po mnogo čemu podsjećao na kolonijalnog guvernera iz prošlog vijeka. Protiv volje neposlušnih, ali izabranih lokalnih moćnika, pokušao je da centralizuje zemlju i odsiječe političare od njihovih izvora prihoda. Ešdaunov poduhvat već je u BiH pokazivao slabost, koja se nešto kasnije ponovila na Kosovu – piše list.
Goran Marković ističe da je ovaj arbitar bio pod navodnicima, jer je držao stranu jednoj od političkih elita, nije se rukovodio tumačanjem DM sporazuma ni Ustava, koliko zastupanjem interesa, prije svega tzv. međunardne zajednice.
Pa i danas kada su, bar kako navodi švajcarski list, svi u BiH spremni da okončaju eksperiment zvani kancelarija visokog predstavnika, ništa ne zavisi od domaće volje. Mada “Noje cirher cajtung”navodi da se već godinama ni sile koje garantuju Dejtonski sporazum, ni lokalna javnost ne interesuju za visokog predstavnika, osnovana je bojazan da će marioneta u rukama velikih sila u BiH, još zadugo ostati.
ZADNJE VIJESTI IZ Bosna i Hercegovina
