Prema njegovim riječima, jedna od glavnih bezbjednosnih promjena od kada je bio na čelu NATO-a 1990-tih jeste povratak Rusije na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza.

„Te zemlje su znale da će Rusija da se vrati. One traže zaštitu. Znale su da će Rusija da se usprotivi njihovoj nezavisnosti, da će vršiti pritisak na njih, da će nastojati da održi poluge vlasti i nastojati da im ukine slobode. To se upravo i događa i to je ono što vidim kao glavnu promjenu od kada sam bio na čelu NATO-a – kaže Clark u razgovoru za Glas Amerike (VOA).

Upitan kakve bi mjere preduzimao da još uvijek vodi NATO, Clark je rekao:

„Rješavanje pitanja Rusije mora da se zasniva na interesima i snazi zainteresovanih strana. Rusija mora da poštuje NATO, potencijale članica Aljanse kao i njihove interese. Istovremeno, i mi moramo da poštujemo Rusiju kao i interese predsjednika Putina.

Očigledno je da Putin nije ispoljio nikakvo uvažavanje Ukrajine kada je zauzeo Krim, poslije čega su održani lažirani izbori, a zatim pokrenut rat u Donbasu. Slično, nije pokazao poštovanje ni prema Gruziji, gdje ruski vojnici vode oružane sukobe već niz godina“.

Clark smatra da na promjenu ruske politike najviše može da utječe NATO:

„Rusija se upustila u cyber-rat još od 2007. Ne samo što nastoji da se infiltrira u cyber infrastrukture zemalja, kao naprimjer Estonije, već se upliće u izbore, medijsku propagandu. Takve stvari više ne mora da radi ruska država, već ruski oligarsi, koji imaju milione dolara spremnih da investiraju. Tim novcem kupuju utjecaj, kupuju političare, birače, sportske ekipe i drugo. Nismo odmah shvatili, ono što danas znamo, da je ruska strana to postigla koristeći protiv nas demokratiju i slobode na Zapadu“.

To su izazovi 21. vijeka koje NATO mora da razumije u cjelini, jer je riječ o zaštiti zapadnog svijeta u cjelini, smatra Klark.

Osvrćući se na zategnute odnose između Turske i ostalih članica Sjeverno-atlantskog saveza zbog kupovine ruskog antiraketnog sistema S-400 pod Erdoganom, penzionisani general ističe da nesuglasice traju već duži niz godina:

“Tu je spor u vezi sa prijemom Turske u Evropsku uniju, tu je pitanje Kurda, pitanja povezana sa invazijom Iraka i Sirije, što sve do danas nije razriješeno. Odgovor nije isključivo u vezi sa sistemom S-400, već se radi o dubljem sagledavanju izazova sa kojim se Turska suočava. U tom smislu, rješenje leži u većem angažovanju SAD i ostalih članica NATO-a radi prevazilaženja spora”.

Rješenje je dostupno, navodi Clark, i ističe da je veoma važno zaustaviti dalju eroziju odnosa sa bitnom članicom na jugoistočnom krilu NATO-a.

Bivši glavnokomandujući NATO snaga u Evropi slaže se sa većinom eksperata koji vide Kinu kao najveći izazov Zapadu. Prema njemu, Kina poput Rusije želi da ima veto na ekonomske i bezbjednosne odluke malih zemalja. Međutim, najveću poteškoću u odnosima, Clark vidi u nečem drugom.

“Nije samo riječ o intelektualnoj svojini, već o nezakonitom pritisku na kompanije da predaju svoju tehnologiju Kini. Ustvari, mahom je izgubljeno vrijeme za to, jer Kinezi su sami po sebi prilično inventivni. Međutim, problem ostaje. Mislim da rješenje leži u rukama NATO-a, jer Amerika ne može da bude sama u tome, pošto je bilo koja druga zemlja, naprimjer Njemačka, u stanju da proda tehnologiju koju Kina želi. Neophodno je da na tome radimo sa svojim saveznicima. To je najefikasniji način da zaustavimo Kinu”.

Činjenica da je na nedavnom sastanku NATO-a u Londonu, uspon Kine prvi put istaknut kao jedan od zajedničkih izazova savremenog svijeta, značajan je razvoj događaja, ističe Clark. Dobro je također, dodaje on, da članice Alijanse apeluju na Kinu da se pridruži sporazumima za kontrolu naoružanja.