Fraza „da kucnem u drvo“ koristi se u mnogim narodima. Kod mnogih naroda je rasprostranjeno vjerovanje o tjeranju uroka i prizivanju sreće tako što se kuca u drvenu površinu.
Običaj govori da se kuca tri puta, nikako jednom jer bi to bilo nepristojno. Prvo kucanje je za privlačenje pažnje, drugi put znači traženje pomoći, dok treći podrazumjeva zahvalnost.
Iako nije utvrđeno odakle tačno seže ovo praznovjerje, prema nekim teorijama vjeruje se da je povezano sa paganskim precima. Naime, oni su vjerovali kako u drveću žive duhovi, te da je kucanje po drvetu dobar način privlačenja pažnje i traženja pomoći.
Vremenom su i nove religije „prigrlile“ ovaj običaj. Za kršćane, kucanje u drvo je način privlačenja pažnje Boga.
Postoji i vjerovanje da je kucanje o drvo povezano i sa stradanjem Jevreja u Španiji 1490. godine. Naime, kada se inkvizicija pod vodstvom ozloglašenog Tomasa Torkemade ustramila ka Jevrejima, oni su se krili u sinagogama napravljenim od drveta. Tada je uplašeni bjegunac imao samo jedan način da se sakrije od neprijatelja, a to je ulazak u sinagogu. Tako je u judaizmu ovaj običaj čuvao ljude od inkvizicije. Kucanjem tri puta o drvo otvarala bi se vrata sinagoge, prepoznavajući istomišljenike, te je ovaj običaj povezan i sa preživljavanjem.